Ponudba
Čičoka
eur
-
4,25/1kg
Država
Hrvatski
Regija
Zagrebačka
Razpoložljive količine
500 kg
Dostava po kurirju
Ja
Čičoka (*Helianthus tuberosus*) je trajna rastlina iz družine glavočevk (*Asteraceae*). Sorodna je suncokretu in kot njega lahko naraste zelo visoko, celo preko 3 metrov. Steblo je prav in dlakavo. Listi so podolgovati, na koncu zaostreni in pokriti z dlakami. Cvetne glave so žute in zelo podobne suncokretu, le pa zelo manjše – velikost im je le 7–8 cm. Pod zemljo tvori gomolje, ki po obliku zelo spominjajo na majhno korenčico. Izvira iz Severne Amerike, v Evropi pa je prisotna že od 17. stoletja. Najzgodnejši zapisi za Hrvaško segajo v začetek 19. stoletja. Ponekod tvori gostote skupine na vlažnih območjih.
Je zelo nezahtovna, odporna na sušo in dobro uspeva tudi na pesek in šljunkovitem prsti revne kakovosti. Najbolje pa uspeva na vlažnem in predvsem dobro odcedjenem prsti. Zimsko obdobje preživi brez težav. Če se čičoke sadejo v odprto zemljo, ni slaba ideja jih zaščititi pred močnim vetrom, saj se lahko strgajo. Berba poteka v pozni jeseni, skozi celo zimo in vse do trenutka, ko se začnejo pojavljati nove rastline na pomlad. Med škodljivci v vrtu jo radje jedo voluharice.
Užitni so gomolji – so hrskavi in blage okusa. Ko jih izkopamo, jih treba čim prej porabiti, saj ne ohranijo svežino dolgo. Najkakovitejši so sirovi, čeprav pogosto porabimo tudi termično obdelane. Bogati so z inulinom, zato so koristni za diabetike.
Mlado listje je tudi užitno.
Samodejno prevedeno iz hrvaščine · Prikaži izvirnik
Čičoka
Čičoka (Helianthus tuberosus) je trajna biljka iz porodice glavočika (Asteraceae). Srodnik je suncokretu, te kao i on naraste jako visoko, čak i preko 3 metra. Stabljika je uspravna i dlakava. Listovi su izduženi, na vrhu ušiljeni te obrasli dlačicama. Cvjetne glavice su žute i vrlo nalik suncokretu samo znatno manje – velike su tek 7-8 cm. Ispod zemlje stvara gomolje koji su izgledom vrlo nalik malom đumbiru. Porijeklom je i Sjeverne Amerike a u Europi je prisutna još od 17. stoljeća. Najraniji zapisi za Hrvatsku zabilježeni su na početku 19. stoljeća. Ponegdje stvara guste skupine na vlažnim područjima.
Vrlo je skromnih zahtjeva, otporna je na sušu i dobro uspijeva i na pjeskovitim i šljunkovitim zemljištima siromašne kvalitete tla. No odgovara joj vlažno i prije svega drenirano tlo. Prezimi bez problema. Ako se čičoke sade na otvorenom zemljištu nije loša ideja zaštititi ih od jakog vjetra jer se mogu polegnuti. Berba je u kasnu jesen, kroz cijelu zimu i sve do trenutka kada nove biljka počinju rasti na proljeće. Od štetnika u vrtu rado je jedu voluharice.
Jestivi su gomolji - hrskavi su i blagog okusa. Kada se iskopaju trebaju se što prije konzumirati jer ne mogu dugo čuvati svježinu. Najkvalitetniji su sirovi iako se često konzumiraju termički obrađeni. Bogati su inulinom, te su tako korisni za dijabetičare.
Mlado lišće je također jestivo.
Govorimo: