Ponudba
Čičoka
eur
-
4,20/1kg
Država
Hrvatski
Regija
Zagrebačka
Razpoložljive količine
500 kg
Dostava po kurirju
Ja
Čičoka (*Helianthus tuberosus*) je trajna rastlina iz družine glavočkovk (*Asteraceae*). Srodnica je sončnika in, kot ta, lahko naraste tudi preko 3 metrov. Steblo je pravokotno in dlakavo. Listi so podolgovati, na vrhu zaostreni in porasli z dlakami. Cvetne glave so žute in zelo podobne sončniku, vendar veliko manjše – merijo le 7–8 cm. Pod zemljo tvori cvetlice, ki so po obliku zelo podobne majhnemu sladkorju. Porijeklo ima v Severni Ameriki in v Evropi je prisotna že od 17. stoletja. Najstarejši zapisi za Hrvaško segajo v začetek 19. stoletja. Ponekod tvori goste skupine na mokrih območjih.
Je zelo skromna v zahtevah, odporna proti suši in dobro uspeva tudi na pesčevitih in kamnitih tleh slabše kakovosti. Najbolje pa uspeva na vlhkem in predvsem dreniranem tleh. Prezimuje brez težav. Če se čičoke sadijo na odprtem tleh, je dobro jih zaščititi pred močnim vetrom, saj se lahko zagnijo. Žetva poteka v pozno jeseni, skozi celo zimo in vse do trenutka, ko se nove rastline začnejo rasti na poletje. Med škodljivci v vrtu jo radje jedo voluharice.
Jestivi so cvetlice – so hrustavasti in blage okuse. Ko jih izkopemo, jih moramo što prej porabiti, saj se ne da dolgo ohraniti svježina. Najkakovostnejši so sirovi, čeprav se pogosto porabijo obdelani z toploto. Bogati so z inulinom, zato so korisni za diabetike.
Mlado listje je tudi jestivo.
Samodejno prevedeno iz hrvaščine · Prikaži izvirnik
Čičoka
Čičoka (Helianthus tuberosus) je trajna biljka iz porodice glavočika (Asteraceae). Srodnik je suncokretu, te kao i on naraste jako visoko, čak i preko 3 metra. Stabljika je uspravna i dlakava. Listovi su izduženi, na vrhu ušiljeni te obrasli dlačicama. Cvjetne glavice su žute i vrlo nalik suncokretu samo znatno manje – velike su tek 7-8 cm. Ispod zemlje stvara gomolje koji su izgledom vrlo nalik malom đumbiru. Porijeklom je i Sjeverne Amerike a u Europi je prisutna još od 17. stoljeća. Najraniji zapisi za Hrvatsku zabilježeni su na početku 19. stoljeća. Ponegdje stvara guste skupine na vlažnim područjima.
Vrlo je skromnih zahtjeva, otporna je na sušu i dobro uspijeva i na pjeskovitim i šljunkovitim zemljištima siromašne kvalitete tla. No odgovara joj vlažno i prije svega drenirano tlo. Prezimi bez problema. Ako se čičoke sade na otvorenom zemljištu nije loša ideja zaštititi ih od jakog vjetra jer se mogu polegnuti. Berba je u kasnu jesen, kroz cijelu zimu i sve do trenutka kada nove biljka počinju rasti na proljeće. Od štetnika u vrtu rado je jedu voluharice.
Jestivi su gomolji - hrskavi su i blagog okusa. Kada se iskopaju trebaju se što prije konzumirati jer ne mogu dugo čuvati svježinu. Najkvalitetniji su sirovi iako se često konzumiraju termički obrađeni. Bogati su inulinom, te su tako korisni za dijabetičare.
Mlado lišće je također jestivo.
Govorimo: